|
|
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
o svemu pomalo cu pisati,nista konkretno!
Free Hit Counters
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
Pablo Neruda
DIVNO JE LJUBAVI ZNATI
Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
kao mreze zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka sto se udvostrucuje u seni.
Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nesto ostaje i vodi nas svjetlu zivota
kao da je pecat sjene obiljezio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.
Pablo Neruda
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se uciniti
duboke i meke
oci neke
sasvim obicne.
Moze mi se uciniti
da tonem u zvuke,
pa cu ruke
svakom pruziti.
Moze mi se uciniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reci u tome
casu cudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucinice mi se negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.
Ucinice mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!
Sjećaš li se Svetlana od milja sam te zvao Ceca. Sjećaš li se koliko sam te morao moliti za prvi poljubac? Koliko je potrebno, malena moja, da ti shvatiš da od poljubaca ne rastu rogovi i da je to obična stvar.
Satima smo sjedili na obali i bacali u rijeku cijele kamenčiće. Da, sjećam se, toga dana ti si se prehladila. Da, da, a ipak smo se ljubili. Više nam nije bilo važno da li će netko, dali će tvoja mama, brat ili možda tvoj otac vidjeti šljivicu na tvojem zamotanom vratu.
Sjećaš li se Svjetlana, od milja sam te zvao Ceca. Sjećaš li se naše prve zajedničke noći? Bila si najljepša, svi su gledali u tebe, a ja sam ih mrzio i svaki njihov pogled mi je smetao. Otišli smo prije ponoći, ljubili smo se, ljubili za sve zaljubljene u novogodišnjoj noći.
Sjećaš li se, malena moja, kako smo plakali oboje kad su Gorana sahraniti htjeli i onog dana na Dunavu vidjeli smo ga posljednji put. Mahao nam je kao da je htio reći:,, Volite se i za mene.''
Da, malena moja, plakali smo, plakali, osjećao sam tvoje suze na mojim grudima, a tvoj plač mi je parao srce.
Da, Gorana više nema, našeg jedinog prijatelja.
Sjećaš li se tvoje zakletve, naš će sin nositi njegovo ime...
A onda posljednji rujan. Na stanici pjevaju regruti, nekome mašu uplakane djevojke... U vozu smijeh. Pred očima slikam Svetlanu. Pod nogama osjećam kao da me žare usijanim kamenčićima. Da, malena moja, opet smo zajedno, ali u snovima.
Držimo se za ruke, trčimo, ti hodaš ivicom trotoara. Ali to su samo razuzdani snovi. Tvoja pisma sam bezbroj puta čitao, tvoju fotografiju sam uvijek pred sobom imao, i kad mi je najteže bilo, malena moja, mislio sam na tebe, na sreću o kojoj smo sanjali. Da, morao sam svega da se sjetim. Znam i sada da voliš sladoled od limuna, karanfile, Delena, Jaggera i mene, da spavaš na lijevoj strani, da imaš mladež na desnoj dojci. Da, sve znam, malena moja. Želim da te ponovo vidim. Kupit ću ti brdo sladoleda i sve karanfile svijeta, bezbroj Delenovih slika, sve ću ti kupiti. Ali Svetlana, zaboravio sam, potpuno zaboravio da je stvarnost tako kruta. Ja sam ti suviše pisao, voljena. Prvi put kad budem dolazio donijet ću ti karanfile i ovo pismo. A Goranu ću kupiti veliku loptu, veću od njega. I zajedno ćemo doći, malena moja, da po ko zna koji put ostavim natvom grobu karanfile, da plačem. Da plačem do besvijesti. Sjećaš li se Svetlana, od milja sam te zvao Ceca. Sjećaš li se našeg rastanka? Bila si u bijelom i plakala si. Haljinu si sašila u zvono. Čekala si Gorana. Imamo ga, malena moja. Ali nikada nisam mogao zamišljati da ga ti nećeš vidjeti. Znaš, Svetlana, on liči na tebe, samo su mu oči kao nebo plave, malen ne zna da on majke nema, da mu otac negdje u daljini živi zbog njegovog kruha. I reći ću mu, kad spoznati mogne, da si simbol svega što sam imati htio, i plakat ću dugo, do neba i dalje, učit ću ga malo da voli, da živi, učit ću ga, malena moja, i tješiti sebe, i svima ću reći da si svoj živoj zamijenila njegovim, umrla si u času kad si život htjela, i s njim ću vječno ostati uz tebe.
Ovo sam pismo pronasla na internetu,i odlucila ga staviti na moj blog,jer mi je predivno i dira me u srce!!!
Nekada si bio stvarnost,ljubav koja mi je slomila srce,
sada si samo sjena ,sunca i uspomena,
ovako sam jaca ja ,ovako si jaci ti,
na kraju svake ljubavi vracam se tebi,opijena od,
tvog sunca bjezim,a orgulje sviraju....
i...opet cujem tvoj glas sirene,komadici srca
slazu se kao i uspomene,i..nikom necu dopustiti,
pa ni tebi da im pomuti taj sjaj!
Tesko mi je i ne znam tko je u pravu,ti ili ona? Ustvari znam,ali.....kako tebi to reci a da te ne zaboli,kako reci njoj a da ne poveze to krivo? Jer sam znas da joj ja nisam nista,i svaka moja izgovorena recenica moze biti krivo protumacena sa njene strane,isto tako i sa tvoje,zato jednostavno ne znam sto reci,a da pri tom ostanem postena prema tebi ,prema tebi kao svom decku,i prema njoj kao tvojoj kcerki. I sam znas da samo nas dvije uspostavila lijepi prijateljski odnos,da mi je povjerila sve ono sto se tebi nikada nebi usudila,i da je nikada nisam izdala,jer nebi mogla podnjeti da me zamrzi,zbog tebe! Vasa jucerasnja svadja me je jako pogodila ,sve ono sto ti je preko msn-a napisala,jer znam da te je to sve neopisivo pogodilo,ali...ne mogu reci tebi,pa moram napisati tu,jer ja nebi bila ja,da ne kazem sto mislim,u pravu je kada kaze neke stvari,i znam da je boli sto nisi blizu,znam jer te voli,u pravu je i kada kaze da si sebican jer moras priznati,zadnji put si bjezao od problema a znao si da te treba,i znam da je volis ,da ti puno znaci,ali...sreco..poslusaj me makar jedanput,ljubav se ne pokazuje rijecima,ljubav se pokazuje djelima...zato sam odlucila zrtvujuci se,da ovu Novu godinu provedes sa njom i da rijesite sve nesuglasice jer samo ces tako biti miran,znas da to utjece i na mene,tvoj nemir je i moj nemir,tvoja nesreca i moja..zato idi i rijesi to. A..sto se tice nje,bila je u krivu kada je rekla da ne mislis na nju,ja najbolje znam da to nije istina,isto bi tako morala znati ili bar imati razunjevanja,jer ne mozes joj ni ti dati sve sto pozeli,jednostavno su takva vremena,i ...ono sto znam,razlog njenog ovakvog ponasanja je njena majka,majka koja ju je trovala pricama o tebi,jebiga to je tako kod rastavljenih roditelja....i na kraju znaj,volim tebe i nju,i iz tog takodje razloga,ja ne stajem na niciju stranu,samo se nadam da ce te to rijesiti!!!
Evo nakon jedne male stanke ,vratila se ja na blog da ispricam sto je bilo ovih dana....dosao mi je dragi iz Karlovca i nisam htjela da se osjeca zapostavljenim ,zato me i nije bilo tu! On radi u Zagrebu u jednom arhitetonskom uredu,posto je po zanimanju arhitekta,i radili su jedan veliki projekt tako da moj dragi nije skoro vise od godinu dana imao godisnji odmor..kada se je projekt zavrsio,odlucio je sest dana uzeti slobodnog vremena koje smo zajedno proveli kod mene u Zadru. Bilo nam je jako lpo,radili smo svasta po malo,kuhali,pekli kolace i palacinke,setali gradom i pecali ribe.. bio mi je i rodjendan pa mi je kupio predivan poklon,jedan lipi parfem,isto takvo mliko za tijelo i prekrasne nausnice.....................
Brzo mi je proslo to vrijeme koje smo proveli skupa,ali za koji dan moj dragi ce opet doci,ali za nesto vise od mjesec dana ja cu otici kod njega zivjeti u Karlovac tako da vise necemo biti razdvojeni,mada se mi svaki dan cujemo preko moba i pricamo te se gledamo kamerom preko msn-a,ja jedva cekam da odem kod njega,doci ce i to vrijeme,zajedno smo tri godine i znamo da se u svemu slazemo i nadopunjujemo.........pusa i pozdrav svima Vama!
Danas predvece mi dolazi decko pa me nece biti tu par dana,zelim se sto najbolje moguce provesti sa njim,pa nebi bilo fer da ja lutam po blogovima dok je tu. Zato Vas lipo sve pozdravljam i cujemo se uskoro!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Glitter Graphics & Comments
Jucer sam se
bila jako prepala za moju macu
po njenom ponasanju vidila sam da sa mojom mezimicom nesto nije u redu. Pocela se povlaciti u sebe,nije htjela jesti i puhala je kada bi joj prisla,posto je to moja omiljena,najdraza maca koju beskrajno volim,bilo mi je cudno zasto puse na mene i zasto se ponasa kao da ju za nista nije briga, Inace nije takva,jako je vesela i razigrana,a kada sam joj pokusala dati jesti,nije ni to tila,pocela se povlaciti i bjezati u ormar,trazila je mjesto di joj nitko nece smetati,to me je jako prepalo,posto sam davno cula pricu da se macke povlace na osamo kad im dodje vrime da uginu. Ja jednostavno nisam spremna jos ostati bez svoje mace,toliko je dugo kod mene i volim je kao clana obitelji,brinem se za nju,kupam je ,hranim...i ne mogu prihvatiti da cu ostati bez svoje mace. Bilo je jako kasno i nisam mogla je odvesti kod veterinara,a jako,jako sam se uplasila za njen zivot,cilu noc nisam spavala,nisam mogla docekati jutro da svoju najdrazu macu odvedem kod veterinara,jako,jako sam se bojala za nju. I tako...cim je doslo jutro i znala sam da veterinar radi,stavila sam macu u njenu kosaru te je odvela do veterinara,oci su mi bile pune suza ,nisam znala sto joj je,samo sam znala da moju ljubimcu nesto jako boli. Pokucala sam na vrata i usla sa suzama u ocima,veterinar me je pitao sto je maci,ja sam rekla da sam primjetila da je nesto boli i da se pocela povlaciti u sebe i skrivati u ormar,kao da bjezi od mene i trazi neki svoj mir,isto tako sam mu rekla da sam primjetila da macu boli nesto oko njuskice,jer kada bi ju tu dotakla ona bi bolno zamjaukala. Uhvatio je njezno macu i otvorio joj usta,kaze,pa vasoj je maci slomljen jedan zub,i upaljena vilica,u tom trenutku mi je bilo odmah lakse jer sam znala da od toga moja maca nece uginuti. Zub kako je pukao ne znam ni ja ,ni veterinar,maci je dao dvije injekcije antibiotika i rekao da dodjemo za par dana kada prodje upala,da joj izvadi zub....eto moja maca ce ipak biti dobro i jos ce na moju veliku radost ,dugo,dugo pozivjeti!!!!
Napokon i ja da nesto napisem,evo prvi je radni dan u tjednu i sve je nekako zivo..nestala je ona monotonija koja je vladala ovih dana,a i ja sam bila nesto posebno tuzna i sjetna,ali proslo me je. Normalno da svi mi imamo nekada i sjetnih dana jer nikada nije sve savrseno,ali....to je samo zivot. Jutros sam se ustala relativno rano jer sam imala obaveza oko moga stana,dosli su decki iz elektre koji mi mjenjaju kompletnu elektro instalaciju. Bila sam i sa svojom najboljom prijateljicom Milom do robnog centra na kavici,tu smo se zadrzale oko sat vremena ispijajuci kavu uz trac partiju,inace ne volim traceva,ali to su oni bezazleni tracevi,vise bi rekla zenski razgovori jer ja nisam osoba koja se petlja u tudje zivote,to me jednostavno ne zanima,imam svoj vlastiti i zelim ga organizirati sto je moguce bolje! Druzim se iskljucivo sa ljudima slicnim sebi,za zle,promocudne ljude nema mjesta u mom zivotu,imam neki krug svojih prijatelja i mogu ih bas tako nazvati,prijatelji u dobru i zlu,imam i dosta poznanika,ali to nije to,sa tim ljudima sam uglavnom samo na bok!!! Dragi mi je dobro i jako mi je lijepo sa njim,izgradili smo jedan predivan odnos,vise nije kao prije kada je bilo svega i svacega,ma nije da se ponekad ne posvadjamo,ali..pa nema onoga koji se ponekad ne posvadja,inace to nebi bilo ono pravo jer u niti jedinoj vezi nije sve savrseno,ima tu i uspona i padova,ma..sve u svemu ja sam pre zadovoljna . Malo me danas boli ruka,jucer sam pekla palacinke pa sam se prolila vrelim uljem,a sto mogu kada sam brzopleta,pa ne pazim,no..nista strasno ,procice i to...............!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Eto,ne znam stvarno sto bi vise pisala....idem polako poceti spremati nesto za rucak,a svima Vama....ugodan ostatak dana!!!
Utorak mi je bio jedan od losijih dana,posvadjala sam se sa svojim deckom. Iako sam znala da je to jedna od obicajenih svadja,ipak me je na neki nacin pogodila zesce nego sto sam mogla zamisliti! Ali sto mogu kada mi je jezik brzi od pameti i kada sam ja tako brzopleta i temperamentna,valjda kao i sve dalmatinke.Izgovorila sam mu neke stvari koje su ga pogodile,iako ja nisam to mislila,ali...pogodili su me neki dogadjaji,pa sam htjela da se i on osjeca kao sto sam se i ja osjecala,samo sto sam ja ovaj put pretjerala malo vise,a jbg...kada sam takva! Na kraju se je ipak sve dobro zavrsilo,mada moram priznati da je i Srijeda bila jako napeta,ipak je sve proslo ok i pomirili smo se! Ovaj vikend necemo biti zajedno jer on mora raditi a i ja imam neke svoje obaveze koje moram obaviti,sve jedno cu prezivjeti bez njega,jer ionako jos malo pa idem kod njega di ce mo provesti zimu. Eto to bi bilo ukratko za ovaj put...do citanja,ostavljam svima jednu veliku pusu!!
